Na sam Uskrs 1772. godine nizozemski istraživač nabasao je na otočje koje ga je prilično iznenadilo. Tragao je za Terrom Australis, hipotetskim južnim kontinentom za kojeg su tadašnji učenjaci smatrali da mora postojati kako da bi sjeverna i južna polutka bile u ravnoteži. Umjesto kontinenta otkrio je otok na jugoistoku Tihog oceana, usred “ničega”.

Prvo što ga je iznenadilo je to što je otok bio naseljen (s, kako je napisao, dvije do tri tisuće ljudi) iako je gotovo 2000 km od najbližeg kopna (a 3500 km od obale Južne Amerike).

No najviše su ga šokirali ono po čemu su Uskršnji otoci najpoznatiji – Moai, divovski kipovi kamenih glava.

Narod Rapa Nui, prije otprilike 700 godina uspio je isklesati i prenijeti nevjerojatnih 887 statua, od kojih su neke visoke i do 10 metara i teške 82 tone. Svaku su od kamenoloma trebali prenijeti otprilike 17 kilometara. A nitko ne zna kako.

Razne teorije predlažu užad, saonice, koturaljke, izravnane staze, pa čak i to da su ljudi polako gurali naprijed-nazad do njezine destinacije. Dodatan problem je to što na otoku nema drveća koji bi bili potrebni za infrastrukturu (iako, neki znanstvenici tvrde kako je to zato jer su posječena). U svakom slučaju, znanstvenici su pokušali sve metode koje su im pale na pamet no sve su završile ili lomljenjem ‘pokusnih’ kipova statua ili su bile daleko neučinkovite, tj. trebalo im je stotinu ljudi da dnevno naprave niti stotinu metara. Ukratko, čitava populacija otoka ne bi radila ništa drugo nego cijele godine teglila Moai statue.